Job 18

1A Vildad Sušanin odgovori i reče: 2Kad ćete svršiti razgovor? Orazumite se, pa ćemo onda govoriti.

3Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim očima? 4Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoće li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?

5Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiće se, i iskra ognja njihova neće sijati. 6Vidjelo će pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak će se njegov ugasiti u njemu.

7Silni koraci njegovi stegnuće se, i oboriće ga njegova namjera. 8Jer će se uvaliti u zamku nogama svojim i naići će na mrežu;

9Uhvatiće ga zamka za petu i svladaće ga lupež. 10Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi. 11Otsvuda će ga strahote strašiti i tjeraće ga ustopce.

12Izgladnjeće sila njegova, i nevolja će biti gotova uza nj. 13Poješće žile kože njegove, poješće žile njegove prvenac smrti.

14Iščupaće se iz stana njegova uzdanica njegova, i to će ga odvesti k caru strašnom. 15Nastavaće se u šatoru njegovu, koji neće biti njegov, posuće se sumporom stan njegov.

16Žile će se njegove posušiti ozdo, i ozgo će se sasjeći grane njegove. 17Spomen će njegov poginuti na zemlji, niti će mu imena biti po ulicama.

18Odagnaće se iz svjetlosti u mrak, i izbaciće se iz svijeta. 19Ni sina ni unuka neće mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem. 20Čudiće se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeće ih strah.

Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.

21